A koliko jezika ti govoriš?

Učenice i učenici 2.b, 2.c i 2.e razreda sudjelovali su 26. rujna 2022. godine u obilježavanju Europskog dana jezika.

U sklopu nastave engleskog i njemačkog jezika surađivali su u izradi plakata o višejezičnosti u Europi, a profesorica engleskog jezika Marijana Matić i profesorica njemačkog jezika Klementina Šančić Bradač osmislile su program sa kvizovima i online igrama kroz koje su učenici osvijestili važnost učenja više stranih jezika i većeg međukulturnog razumijevanja.

Vodeći se latinskom izrekom 'Koliko jezika znaš, toliko ljudi vrijediš' učenici postavljaju pitanje sebi i svima u školi: 'A koliko jezika ti govoriš?'

Ne zaboravite - učeći strane jezike ne dobivamo samo ekonomsku korist na tržištu rada, nego postajemo tolerantniji, otvaramo se prema drugima, njihovim kulturama i stavovima.

Nakon što smo istražili mnogo lokacija na internetu (od Malte do Amsterdama), za destinaciju svog maturalca odabrali smo Crnu Goru. Ta destinacija nam se svidjela zbog atraktivnosti obale, poznatog noćnog života, lakog sporazumijevanja s mještanima, ali i zbog relativno niske cijene kompletnog izleta (s obzirom na uključeni sadržaj). Do tog dogovora smo došli zajedno s učenicima G razreda. Proveli smo pet zanimljivih dana u Budvi obilazeći i mnoga druga crnogorska mjesta.

Naš put počeo je u ranim nedjeljnim satima, kada smo se zaputili prema Dubrovniku. Putem do tog dragulja hrvatske obale, po prvi puta prešli smo novoizgrađeni Pelješki most, gdje smo, naravno, iskoristili priliku za fotografiranje. U Dubrovniku je organiziran obilazak grada s vodičkom, a nakon toga imali smo slobodno vrijeme. Na odredište, hotel Villa Monte Rio stigli smo točno u vrijeme večere nakon koje smo, u pratnji i dogovoru s profesorima, izašli u noćni klub. Tako je, za mnoge od nas, prvi dan završio tulumarenjem do ranih jutarnjih sati.

Drugog jutra krenuli smo u posjet Cetinju, nekadašnjoj crnogorskoj prijestolnici. U Cetinju nas je dočekao vodič koji je na zanimljiv i duhovit način prezentirao grad i život ljudi u Crnoj Gori. Slobodno vrijeme nakon razgleda mnogi od nas iskoristili su za ručak u lokalnim gostionicama. Tako smo, punog želuca, krenuli prema Lovćenu, točnije mauzoleju crnogorskog vladike Petra II. Petrovića – Njegoša na Jezerskom vrhu. Na Lovćenu nas je čekao uspon od čak 461 stepenice kako bi došli do vječnog Njegoševog počivališta. Upravo taj napor izmorio je kako učenike tako i profesore te je bilo vrijeme za povratak u hotel. Na putu smo se zaustavili u Njegoševom rodnom selu Njeguši u kojem smo slobodno vrijeme iskoristili za degustaciju tradicionalnih delicija poput pršuta, sira i rakije. Nakon večere nije bilo organiziranog odlaska u noćni klub, već je svatko iskoristio noć kako je htio (od šetnje Budvom do druženja po balkonima soba).

Treći dan u Crnoj Gori bio je avanturistički jer smo otišli na rafting na rijeci Tari. Doživljaj plovidbe po brzacima oduševio je i učenike i profesore. Dočekala nas je iskusna ekipa skipera s kompletnom opremom za svakog od nas (neoprensko odijelo, čizme, prsluk i kaciga). Zatim su nas terenskim vozilima prebacili do početka rute i rasporedili nas u raftove (čamce). Plovidba od 14 km trajala je otprilike 3 sata, a nakon toga imali smo organiziran ručak. Budući da se rijeka Tara nalazi na samoj granici Crne Gore i BiH, put do tamo bio je poprilično dug te nam je tako opet ostalo malo slobodnog vremena u samoj Budvi.

Taj manjak slobodnog vremena odlučili smo nadoknaditi četvrti dan, kada smo nakon kratkog obilaska Budve, imali kompletan slobodan dan. To vrijeme je ponovo svatko iskoristio po svojoj volji, nije bilo organiziranih odlazaka, već su učenici sami dolazili do ideja kako provesti dan. Večera je brzo došla, nakon koje su profesori ponovno organizirali izlazak u noćni klub, ali i druženje na terasi hotela.

I tako, došao je i zadnji dan našeg maturalca, no prije nego smo se zaputili prema Samoboru, posjetili smo prekrasan lučki gradić Kotor u Bokokotorskom zaljevu gdje smo imali slobodno vrijeme i obilazak. Nakon Kotora, posljednja destinacija na našem maturalcu bilo je marijansko svetište Gospe od Škrpjela koje se nalazi na umjetnom otočiću. Nakon vožnje brodom i obilaska crkve krenuli smo prema Samoboru. Na kolodvor, gdje su nas dočekali roditelji, stigli smo oko 1 sat ujutro.

Emil Avdić, 4. f