Povijest

U Samoboru je 9. siječnja 1887. godine započela radom Šegrtska škola u današnjoj Langovoj ulici, gdje i danas, preko puta Franjevačkog samostana stoji najstarija zgrada srednjeg školstva, izgrađena 1854. Bio je to veliki događaj za grad, kojem je svjedočio trgovački načelnik (gradonačelnik) Dragutin Švarić i predstojnik kraljevske kotarske oblasti Josip Labaš koji je tom prigodom održao slovo istaknuvši: „Kolika je blagodat po šegrta, što se ta škola u ovom mjestu otvara, gdje će šegrt ne samo ono, što su u pučkoj školi učili, što više utvrditi, nego će si još mnogo znanja prisvojiti moći, što je danas svakom zanatniku od nuždne potrebe. Preporuča se s toga šegrtom marljiv polazak, uztrajnu marljivost i dobro ponašanje. “Samoborska Šegrtska škola bila je krajem 19. stoljeća jedna od 12 šegrtskih škola na području današnje Hrvatske, a sve su utemeljene na osnovu Obrtnog zakona iz 1884. donesenog po kraljevskoj zemaljskoj vladi Hrvatske i Slavonije. U paragrafu 80. tog zakona određuje se da je u općinama gdje ima barem 50 šegrta, a za njih nema posebna škola, općina dužna posebnim učevnim tečajevima skrbiti za obuku šegrta. Samobor je prema podacima iz 1853. imao 2350 stanovnika, a broj majstora iznosio je 220.

Godine 1886. izdan je ustrojni statut za šegrtske škole od kr. zemaljske vlade, odio za bogoštovlje i nastavu, naredbom od 30. svibnja 1886. br. 9.485 ex 1885.

NAREDBA:"Kralj, zemaljska vlada, odjel za bogoštovlje i nastavu, nalazi na temelju zakonskog članka XVI. 1884. Zajedničkoga hrv.-ugarskog sabora odrediti, da se imaju osnovati šegrtske škole u Zagrebu, Karlovcu, Sisku, Varaždinu , Požegi, Samoboru, Križevcima, Vukovaru, Osijeku, Bjelovaru, Brodu, Vinkovcima, Mitrovici, Zemunu, Rumi, Glini, Petrinji, Krapini, Đakovu i Novoj Gradiški. Dozvoljava se nadalje, da se takove škole mogu ustrojiti i u Petrovaradinu, Kostajnici, Gospiću i Otočcu, premda u ovih mjestih ne ima za sada s-om 80. obrtnog zakona propisanog broja šegrta za osnutak Šegrtske škole. U ostalim mjestima imaju se i nadalje pridržati školskim zakonom od 14. listopada 1874. dotično propisom za pučke škole u bivšoj vojničkoj Krajini ustanovljene opetovnice s propisanim za nje naučnim osnovama. Šegrtske škole u gore naznačenim mjestima imaju se urediti prema privitoj naučnoj osnovi dotično ustrojnom statutu za Šegrtske škole. U većim mjestima, gdje ima preko stotine šegrta, imat će dotična obćinska poglavarstva u sporazumku s dotičnim učiteljskim sborovima shodna odrediti koliglede razdiobe šegrta u paralelke toli glede osnovanja više šegrtskih škola tako da pojedini razredi ne budu prenapunjeni. Takove odredbe imaju se ovamo na konačno odobrenje podnijeti. Isto tako izčekuje se izvješće ob eventualnom osnovanju šegrtskih škola u Petrovaradinu, Kostajnici, Gospiću i Otočcu.

U Zagrebu dne 30. svibnja 1886., Grof Khuen - Hedervary"

Škola je kroz povijest često mijenjala ime, a najduže je nosila naziv Šegrtska škola, sve do kraja Drugog svjetskog rata, odnosno do 1945. godine. Poslije 58 godina provedenih u četiri države, pod imenom Šegrtska, s „novom„ državom FNRJ stigla je i nova programska struktura te promjena imena - Šegrtska škola postaje Škola učenika u privredi ili skraćeno ŠUP. Naukovanje se i dalje obavljalo u brojnim radionicama samoborskih obrtnika, ali sve više i u novoosnovanim poduzećima poput Kristala, Elektrona, Fotokemike, Remontnog zavoda u Bregani, Samoborke, Tvornice čarapa Sloboda… Godine 1957. izgrađena je nova školska zgrada na Stražniku u koju useljava osmogodišnja škola, dotadašnji sustanari, a ŠUP-u ostaje zgrada u Samostanskoj ulici (danas Langovoj, po Milanu Langu, drugom po redu i najdugovječnijem ravnatelju Šegrtske škole).

Reformom srednjoškolskog obrazovanja 1972. godine ŠUP postaje Srednjoškolski centar Samobor, a 1977., zajedno s Gimnazijom Samobor, udružuje se u Školski centar "Skender Fabković". Zgrada u Langovoj i gimnazijska zgrada na Stražniku prostorno su nedostatne za potrebe srednjeg školstva u gradu. Stoga se nakon tri godine gradnje, a poslije gotovo sto godina stručnog školstva u Langovoj ulici, 1986. seli u novu zgradu, u ulicu Andrije Hebranga 26, gdje se i danas nalazi.

Skupština grada Zagreba na sjednici od 12. srpnja 1991., u već proglašenoj samostalnoj Republici Hrvatskoj, donijela je odluku o ukidanju Školskog centra "Skender Fabković" i osnivanju triju novih škola: Obrtničke i industrijske škole za strojarstvo i elektrotehniku Samobor, Ekonomske škole i Gimnazije Samobor.

Obrtnička škola imala je ukupno 19 odjeljenja strojarske i elektrotehničke struke. Školske godine 1995./1996. posljednji put promijenjeno je ime ustanovi u Srednja strukovna škola, koja od 1887. godine školuje građanstvo u strukovnim zanimanjima.

Srednja strukovna škola obrazuje učenike u četiri obrazovna područja: strojarstvo i brodogradnja (automehaničar, instalater grijanja i klimatizacije), elektrotehnika i računalstvo (elektroinstalater, elektromehaničar te dva četverogodišnja programa tehničar za računalstvo, tehničar za mehatroniku), promet i logistika (vozač motornog vozila) i osobne usluge (frizer, kozmetičar).

Osnivač Srednje strukovne škole, Zagrebačka županija i Grad Samobor 2007. godine izgradili su trodijelnu sportsku dvoranu i time riješili pitanje tjelesne i zdravstvene kulture. Dvije godine poslije izgrađena su vanjska igrališta i atletska borilišta. Preseljenjem nastave TZK-a u novu dvoranu, na prostoru bivših svlačionica napravljen je suvremeni strojarski kabinet u kojem se izvodi nastavni proces iz pneumatike i tehničkog crtanja.

Godine 2009. škola je uz pomoć Županije kupila i teretno vozilo nosivosti 12.000 kilograma, neophodno za nastavu, za zanimanje vozač motornog vozila, koje je za školsku godinu 2006./2007. odobrilo nadležno Ministarstvo.

Srednja strukovna škola aplicirala je i dobila 2012. godine bespovratna sredstva EU-a za modernizaciju školskih kurikuluma u strukovnim školama u skladu s promjenjivim potrebama tržišta rada projektom SMILEin VET u vrijednosti od 229.414, 84€. Godinu dana poslije uspješno je proveden i napravljen kurikul Pametne kuće koji će biti implementiran u četvrte razrede tehničara za mehatroniku školske godine 2014./2015. Modernizacija je tražila i više prostora. Zbog kroničnog nedostatka prostora, paralelno s projektom ishođena je građevinska dozvola za dogradnju škole, a projekt je izrađen već početkom 2013.

U novoizgrađeni dio škole od 750 m2 smještene su specijalizirane učionice za ručnu i strojnu obradu, elektropraktikum i praktikum za izborni predmet Pametne kuće. Osim učionica izgrađene su i dvije garderobe, tri nastavnička kabineta, skladište, garaža za školski kamion te sanitarni čvor. Vrijednosti prostora od cca 5 000 000 kn u cijelosti je financirala Zagrebačka županija. Učenici su sjeli u klupe početkom školske godine 2015./2016. Odmah po završetku radova na aneksu zgrade započeli su radovi u devastiranim učionicama u starom dijelu zgrade u kojem su prije dogradnje bile smještene radionice za ručnu i strojnu obradu. Zbog preseljenja opreme, ali i prenamjene prostora u klasične učionice, pregradnjom su napravljene tri učionice, od čega je jedna specijalizirana - učionica za računalstvo.

Dogradnja je uvela Srednju strukovnu školu u novu dimenziju. Naime, nastava se od školske godine 2015./2016. počela održavati u jednoj smjeni.

U školskoj godini 2016./2017. uveden je novi kurikul Aditivne tehnologije kao fakultativni predmet u četvrtom razredu u zanimanju tehničar za mehatroniku. Izrada modela, skeniranje i printanje određenih trodimenzionalnih rekvizita čini nastavu interdisciplinarnom, inovativnom i poticajnom.

Dana 15. prosinca 2017. u školskoj dvorani održana je svečana sjednica povodom rijetkog jubileja – 130. obljetnice škole. Osim gradskih i županijskih uglednika, sjednici je prisustvovao i zasigurno najpoznatiji "strukovnjak", planetarno popularan inovator i najpoznatiji hrvatski gospodarstvenik Mate Rimac.

Samoborska strukovna škola djeluje kroz tri stoljeća, ali ju je tek 23. siječnja 2018. prvi puta posjetio jedan državni poglavar, točnije predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović. Nakon svečanosti u Sportskoj dvorani Samobor, predsjednica je obišla novoizgrađeni dio škole. Posjet predsjednice prilikom obilaska Zagrebačke županije još je jedna potvrda ugleda naše "inovatorske" škole.

Jedna od najboljih i najstarijih strukovnih škola u Republici Hrvatskoj, koja je od osnutka 1887. do danas odgojila i obrazovala mnoge naraštaje mladića i djevojaka, zahtijeva zapis o prošlosti i sadašnjosti, obvezuje ostaviti trag za naraštaje koji tek dolaze. U nastojanju što vjerodostojnijeg dokumentiranja, dvije godine savjesno i temeljito prikupljali smo podatke, dokumente, fotografije, zapisivali sjećanja, učeničke bisere... i napisali monografiju; posvetu svim učiteljima i učenicima Strukovne od dalekog 19. stoljeća do danas. Stoga je, uz prisustvo brojnih gostiju iz političkih, prosvjetnih i kulturnih krugova te zaposlenika i umirovljenika, 28. studenoga 2019. u Kinu Samobor predstavljena knjiga Srednja strukovna škola u Samoboru (1987. – 2019.); Među prvima nekad i danas autora Davora Škiljana, ravnatelja škole i Irene Šepl, školske knjižničarke, u izdanju izdavačke kuće Meridijani.

Carousel imageCarousel imageCarousel imageCarousel imageCarousel image

SVI DOSADAŠNJI RAVNATELJI

  1. Josip Vanjek 1887. – 1896.

  2. Milan Lang 1896. – 1922.

  3. Bogumil Toni 1922. – 1930.

  4. Franjo Lodeta 1930. – 1946.

  5. Ivan Požežanac 1946. – 1947.

  6. Gustav Musani 1947. – 1950.

  7. Baldo Ban 1950. – 1953.

  8. Vilko Orlić 1953. – 1956.

  9. Božidar Rodik 1956. – 1972.

  10. Velimir Wintersteiger 1972. – 1976.

  11. Krešimir Treppo 1976. (6 mj.)

  12. Stjepan Vlahović, v.d. 1976. – 1977.

  13. Aleksandar Stipetić 1977. – 1980.

  14. Željko Pavlović 1980. – 1986.

  15. Franjo Mihalina 1986. – 1991.

  16. Boris Kurkut 1991. – 1993.

  17. Zlatko Vlaho 1993. – 2003.

  18. Davor Škiljan 2003. -